KONDILOMI (condylomata acuminata – genitalne bradavice) predstavljaju jednu od najčešće prenosivih seksualnih bolesti. Izazivac je Humani Papilloma Virus (HPV). Do sada je otriveno više od 100 tipova humanog papiloma virusa, ali kondilome u 90% slučajeva izazivaju humani papiloma virusi tipa 6 i 11.Virus prodire na mesto oštećene kože i sluzokože, na kojoj u toku odnosa nastaje velik broj mikrotrauma pri čemu dolazi do prodora virusa u bazalne ćelije epitela.

Najčešća mesta primarne infekcije, a kasnije i pojave vidljivih promena, kod žena su velike i male usmine, vaginalni ulaz, predeo oko klitorisa i grlić materice.
Kod muškaraca javljaju se na penisu – na kožici, otvoru penisa, ređe na korenu penisa, a u uznapredovalim slučajevima mogu biti rasprostranjeni i na regiji stomaka ispod pupka i obostrano na preponama.

Razlikuju se tri vrste kondiloma: na prvom mestu po učestalosti su klasični oštri kondilomi (condyloma accuminata), na drugom su tzv. ravni, pločasti kondilomi (condyloma plana) i na trećem mestu je najteža forma genitalnih bradavica, tzv. gigantski kondilomi (condyloma gigantea). Za prenošenje virusa nije neophodan samo penetrativni seksualni odnos. Mogu se preneti i oralnim putem, analnim, ali i petingom – kontakt kože i sluzokože i telesnih tečnosti.
Promene su gotovo u istom procentu prisutne i kod žena i kod muškaraca, ali se kod žena promene češće klinički manifestuju. Važno je istaći da kontakt sa HPV virusom ne znači i automatsku infekciju.

Izgled:

Kondilomi se manifestuju kao mekane, izdužene i neravne papule, ružičaste, bele ili normalne boje kože. Ponekad se spajaju u manje izraštaje karfiolastog oblika. Početna promena je sitnozrnaste površine, a vremenom dobija orožaliji oblik. Ravni ili pljosnati kondilomi su takođe iznad ravni kože, ali imaju glatku i ravnu površinu. Najčešče su multiple i stopljene promene. Mogu biti u vidu pigmentovanih i nepigmentovanih papula.

Simptomi:

Manji broj klinički vidljivih kondiloma je asimptomatski (ne izazivaju nikakve simptome), dok je kod većine moguća pojava svraba, peckanja, bolne osetljivosti, po povređivanju krvarenja, pojačana vaginalna sekrecija.

Inkubacioni period:

Vreme inkubacije se po mnogim autorima razlikuje, ali u većini slučajeva kreće se od tri nedelje pa do 6 meseci, što predstavlja vreme od kontakta do klinički manifestne infekcije sa jasno vidljivim promenama. Najčešće se pojavljuju nakon 3 meseca od kontakta sa inficiranom osobom, a nije redak slučaj i posle 18 meseci.

Najčešći faktori rizika:

Seksualni odnos bez zaštite. Česta promena partnera. Prerano stupanje u seksualne odnose.

Prevencija kondiloma:

Korišćenjem prezervativa smanjuje se rizik, a treba imati u vidu da on ne obezbeđuje potpunu zaštitu, jer se virus može preneti sa inficiranih delova kože koje on ne štiti. Suzdržavanje od seksualnog odnosa ukoliko postoje vidljive bradavice, dok se one ne uklone. Ne stupati u odnose nakon intervencije dok ne dodje do potpune epitelizacije kože.
Obavestiti partnera o infekciji čak i ako nema vidljive promene, kako bi se izbegla mogućnost reinfekcije.

Nakon intervencije ne stiče se imunitet. Tretirane promene se neće vratiti, ali postoji mogućnost pojavljivanja novih. HPV virus ostaje u organizmu i može da se javi ponovo, zato treba strpljenje jer je reč o upornoj infekciji! Mogu se pojavljivati nove promene ukoliko je snižen imunitet ili postoji predispozicija. Mogu se prenositi sa jednog partnera na drugog ukoliko nisu u potpunosti izlečeni. Da bi se smanjile šanse za ponovno javljanje kondiloma potrebno je da se uklone svi kondilomi i blagovremeno reagovanje na pojavu svake nove promene.

Kada treba reagovati:

Problem treba na vreme rešavati uprkos osećaju neprijatnosti i opterećenosti koje promene izazivaju naročito kod mlađih devojaka. Promene se neće spontano povući. Mogu samo dalje napredovati i prouzrokovati još veće komplikacije i samim tim biti teže za lečenje.
Prolaskom fetusa kroz inficirani porođajni kanal može se preneti HPV infekcija, zato se u trudnoći ne odlaže intervencija! Radiotalasna intervencija je bezbedna metoda tokom trudnoće.
Često iz neznanja, straha i neiskustva ginekolozi savetuju trudnicama da ne rade intervencije u trudnoći i time dovode do većih problema i rasejavanja kondiloma.

Metode uklanjanja kondiloma:

Postoji više vrsta metoda, u praksi se pokazala kao metoda izbora radiotalasna intervencija.
Radiotalasima mogu se ukloniti promene manjeg i većeg promera bez obzira na lokalizaciju. Ovom metodom se promene uklanjaju najpreciznije, ne dovodi se do lateralnog oštećenja tkiva, krvarenje je svedeno na minimum. Posle intervencije oporavak je značajno brži u odnosu na druge metode uklanjanja promena. Ožiljno tkivo ako i postoji kod većih promena minimalno je.
Oporavak je individualan, ali zavisno od lokalizacije i rasejanosti promena može da bude dve-četiri nedelje, a za manje pojedinačne promene najčešče 10 dana.
Bezbedna metoda u trudnoći. Primenjuje se na svim regijama.

Postoje i brojne destruktivno termičko-kaustične tehnike za tretman genitalnih bradavica.

  1. Elektrokauter – prva ablativna metoda: velik stepen destrukcije zdravog tkiva, infekcije, recidivi, ožiljci nakon intervencije i bol, više su nego dovoljan razlog za odustajanje od ove metode. Ne mogu se raditi promene na očnim kapcima, velike bromene na koži, kao ni veći broj manjih promena na istoj regiji zbog unutrašnje toplote koja je tazvija i može izazvati opekotine. Nije primenljiva metoda u trudnoći.
  2. CO2 laser – bolji terapijski izbor nego elektrokauter. Manje oštećenje tkiva, brži oporavak i manje recidiva u odnosu na intervencije elektrokauterom. Nije primenjiva metoda trudnoći. Dobra za manje promene, ali za velike promene zahteva toliko toplotne energije da se prenese tkivu koja bi pored kondiloma dovela do destrukcije okolnog zdravog tkiva što rezultira dugim oporavkom i većim ožiljcima. Nemogućnost precizne dubine prodiranja, hronični bol, a uz to skuplja metoda. Ne primenjuje se za uklanjanje promena na očnim kapcima.
  3. Krioterapija – lokalna primena tečnog azota kojim se “zamrzavanju“ kondilomi. Potreban je velik broj tretmana, nemogućnost tretiranja velikih kondilomatoznih promena, u praksi potvrđen velik procenat recidiva. Nije preporučljiv za tretiranje promena očnim kapcima, na sluznici, analnoj regiji i za veće promene. Primenljiva metoda u trudnoći.
  4. Preparati za lokalnu primenu: podofilotoksin, 5-fluorouracil, TCA (trihlorsirćetna kiselina). Lokalno destruktivno dejstvo na tretirane promene uz visok stepen oštećenja okolne zdrave kože. Ne preporučuju se za primenu na očnim kapcima, sluznici, dovode do hemijskih opekotina, recidivi. Ne smeju se koristiti u trudnoći.

Studije su pokazale onkogeno dejstvo usled dugotrajne primene podofilotoksina i 5-fluorouracila jer su utvrđeni slučajevi karcionoma vulve i glansa penisa.

Mehanizam dejstva elektrokautera-lasera-radiotalasa

Elektrokauter: električna energija u tkivu pretvara se u toplotnu
Laser: energija svetlosnog zračenja u tkivu se konvertuje u toplotnu
Radiotalasi: elektromagnetna energija u kontaktu sa tkivom ne konvertuje se u toplotnu energiju, već se apsorbuje u plazma ćelije. Generisani talasi dovode do ključanja intracelularne tečnosti, što dovodi do širenja ćelije i pucanja njenog zida – mehanizam ćelijskog isparavanja tzv. vaporizacija. Zahvaljujući specijalnim mikrofiber nastavcima prenosi se elektromagnetna energija od 4MHZ koja dovodi do ključanja plazme već na 40C (iako je T ključanja u normalnim uslovima 100 C). Specijalni nastavci prilikom dejstva na tkivo nemaju otpor u tkivu pa se ne zagrevaju.Kod radiotalasne metode struja ne prolazi kroz pacijenta (za razliku od elektrokautera) pa samim tim nema mogućnosti nastajanja opekotina kože.
U toku laserskih intervencija prisutno je mnogo više dima u odnosu na radiotalasne intervencije – što je pokazatelj većeg oštećenja zdravog tkiva, a samim tim i dužeg oporavka, intenzivnijeg bola i većeg ožiljka.

Oprez:

Određeni tipovi HPV virusa (tip 16 i tip 18) izazivaju rak grlića materice, a takođe su povezani i sa drugim vrstama genitalnih tumora (vagine, anusa, penisa), zato ne treba odlagati lečenje!
Naročito se savetuje ženama koje su imale kondilome redovan ginekološki pregled u početku na svakih 6 meseci.